moj san - čudan san

Detalji

Autor t g

skoro sam sanjala cudan san

kao nalazim se na jednom brdu (u stvarnosti dok sam isla u srednju skolu tu smo provodili sportski dan) dugo nisam bila tu, sad sam sa svojom najboljom prijateljicom i kao ne znam kako da se vratimo nazad.Tu na tom brdu ima jedan kao motel sa restoranom, drvena gradnja, i neka terasa sa ogradom.Tu na toj terasi naslonjena stoji glumica nada djurevska i prica nekom kako je tu lijepo, kako joj se svida.ja ih posmatram i razmisljam kako cemo se ja i moja prijateljica vratiti nazad jer ne mogu da se sjetim kuda se ide.i sad kao krenule smo nas dvije nazad, spustamo se niz brdo, i imam osjecaj da smo izgubljene, poznat mi je put, pomalo se sjecam kad sam ranije dolazila tu ali nisam sigurna.pogledam slucajno s lijeve strane u brdu glava covjeka, crnac, samo lice viri iz zemlje, ostatak tijela mu zakopan u zemlju.zemlja smedja, neko kao drvece tuda ima izraslo i ja znam da taj covjek nije sma tu zakopan da tu ima jos ljudi zakopanih.nisam se prepala.nekako mi je svejedno bilo, nije bilo straha.krenemo nas dvije dalje i sad dolazimo na neku ravnicu, snijeg napado i utaban,skor pa poledio.ponovo s jedne strane vidim mrtve ljude na nekoj livadi,groblje (nisam sigurna) bijelih tijela, nemaju ociju,iskopane, samo supljine ostale.i to kad sam vidjela nisam uopce osjetila strah.pored tog  tzv. groblja kuce, porusene, zavjese se viore kroz prozore bez stakla, pocijepane.rti ljudi koji su lezali na tom groblju mrtvi, to su kao stanovnici tog naselja. razmisljam, gdje smo mi to dosle, izgubile smo se.obratim se prijateljici, idemo mi tako i pricamo sta cemo sad.kaze ona, hajde da zademo u to naselje, pa mozda nekog sretnemo.i idemo sad i vidim cesta, siroka, poput magistralnog puta, snijeg kako je napado pa utaban, imaju tragovi guma automobila,...

idemo nas dvije i klizemo se.skrecemo tom cestom lijevo i nastavljamo, ranica svuda, one porusene i unistene kuce iza nsa su ostale, odjednom nailazimo na naselje koje je odamh do ovog porusenog.razlegamo, nigdje nikog nema da ga upitamo kuda se izalzi odatle.prilazimo jednoj kuci.neki covjek stoji na dvoristu.kuca je ogradena bodljikavom zicom, ali da bi dosli do nje treba da prodemo prvo livadu ispred koja je takoder ogradena bodljikavom zicom.kuca bijela, ispred nje nesto veliko stoji, kao neki stub za rasvjetu, nesto tako.onako s ceste pitamo covjeka kuda se izlazi iz ovog naselja, on nam prilazi, staje pored ograde, s druge strane ograde, govori nam, da trebamo prvo lijevo, pa onda ponovo lijevo skrenemo i idemo dalje.i tu stane.predlozi nam da nas on izvede i mi pristanemo.odjedom se pojavljuju neke dvije djevojke koje kao poznajemo i one nas mole da krenu sa nama jer su taoder izgubljene.ja pristajem da krenemo skupa svi.i odjednom se nalazimo na raskrsnici, moja prijateljica, taj covjek i ja.sada znam ko je.to je covjek u kojeg sam u stvarnom zivotu zaljubljena, volimo se, ali nismo skupa zbog raznih prepreka.na raskrsnici, ukrstaju se cetiri puta.jednim smo mi dosli.na jednom uglu, s moje lijeve strane je kuca, pusta i porusena.on mi predlaze da idem s njim, nakratko da mi nesto pokaze.prijateljica pristaje da nas saceka tu na raskrsnici a mi joj obecavamo da cemo se brzo vratiti.

sada odjednom nalazim se u sobi, budim se iz sna, soba je nesto kao kraljevske odaje iz filmova, sa velikim krevetom i kaminom u koje vatra pucketa.on je budan, pali svijece.pitam koliko je sati i gledam na sat, 3 sata i 31 minut.skocim s kreveta, pocinjem histrisati, govorim kako me prijateljica ceka vani, na snijegu, na raskrsnici, on hladno odgovara ma sta fali nema veze.vracamo se u krevet.mazimo se.pocinjemo voditi ljubav.ja sam na njemu.gledam ga.radim mu sve sto voli.on razgleda po sobi.vidim da ne uziva u tome.osjecam kao da zeli da sto prije svrsim i da ode.pokusavam na sve nacine da ga zadovoljim ali uzalud.njemu uopce nije lijepo samnom.okrece glavu na desnu stranu i razmislja kad cu biti gotova.

eto to je kraj :))))